Danas, 2. travnja, obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Isti se obilježava od 2007. godine odlukom Ujedinjenih naroda. U svrhu obilježavanja toga dana u zrak se puštaju plavi baloni. Plava boja predstavlja podsjetnik da je autizam gotovo 5 puta češći kod dječaka nego kod djevojčica.
Autizam je jedan od najtežih pervazivnih razvojnih poremećaja (Bujas-Petković, 2000.). Pervazivni razvojni poremećaji pripadaju poremećajima rane dobi, a karakteriziraju ih odstupanja u međusobnim društvenim reakcijama, u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji te u ograničenim, ponavljajućim i stereotipnim obrascima ponašanja. Kao sinonim za pervazivne razvojne poremećaje rabi se sintagma poremećaji iz autističnog spektra (Bujas-Petković i Škrinjar, 2000.).
Autizam je prvi opisao američki dječji psihijatar Leo Kanner 1943. godine (Bujas-Petković, 2000.). Prvi simptomi autizma mogu se manifestirati u prvih 12 mjeseci, a najkasnije do treće godine života djeteta (Lord i sur., 2000.). Roditelji prve simptome uobičajeno primijete kada kod djeteta izostane govor pa se javljaju sumnje na gluhoću (Bujas – Petković, 2000.) ili dijete izgovara određene riječi ili slova, ali ne s namjerom da komunicira. Djeca koja imaju autizam ne pokazuju objekte svoga interesa i ne zovu roditelje riječima „mama“ ili „tata“. Repetitivne radnje, najčešće izvedene prstima ili šakama, mogu se uočiti u vrtićkoj dobi. Simptomi se razlikuju i mogu biti teži ili lakši te ne postoji jedinstven profil osobe koja ima autizam (Lord i sur., 2000.) dok je dijagnostika poremećaja iz autističnog spektra složen postupak koji zahtijeva interdisciplinarni pristup većeg broja educiranih stručnjaka (Cepanec, Šimleša i Stošić, 2015.).
Proveden je velik broj istraživanja s ciljem pronalaska uzroka autizma, osobito zato što se dijagnosticira kod sve većeg broja djece. Utvrđeno je da su faktori, odnosno rizici koji mogu imati učinak na njegov nastanak višestruki (genetski i okolinski). Pritom je važno napomenuti da rizik za nastajanje poremećaja nije isto što i njegov uzrok. Uzrok autizma i dalje nije pronađen (Autismspeaks.org, 2020.).
Autizam traje cijeli život i za njega nema lijeka (Bujas-Petković, 2000.), međutim, rezultati istraživanja pokazuju da ranom intervencijom i kontinuiranom terapijom dijete može steći vještine za ostvarivanje određenog stupnja neovisnosti i zadovoljavajućeg života. Upravo iz tog razloga važna je rana i odgovarajuća reakcija roditelja, obitelji i okoline djeteta te pružatelja usluga, a s ciljem poboljšanja njegove/njezine kvalitete života.
Na web adresi Središnjeg državnog portala možete pronaći osnovne informacije o svim pravima i uslugama koje osobe s invaliditetom mogu ostvariti u sustavu socijalne skrbi: https://gov.hr/moja-uprava/obitelj-i-zivot/socijalna-skrb/prava-i-usluge-za-osobe-s-invaliditetom-iz-sustava-socijalne-skrbi/1801. Za potpune i sveobuhvatne informacije o istome obratite se nadležnom centru za socijalnu skrb.
1. Autism Speaks. (2020). What Causes Autism: https://www.autismspeaks.org/what-causes-autism. Posjećeno 31.3.2020. godine.
2. Bujas-Petković, Z. (2000). Autizam i autizmu slična stanja (pervazivni razvojni poremećaji). Paediatria Croatica, 44, 217-222.
3. Bujas-Petković, Z., & Škrinjar, F. J. (2010). Poremećaji autističnog spektra. Zagreb: Školska knjiga.
4. Cepanec, M., Šimleša, S., & Stošić, J. (2015). Rana dijagnostika poremećaja iz autističnog spektra-Teorija, istraživanja i praksa. Klinička psihologija, 8(2), 203-224.
5. Lord, C., Cook, E. H., Leventhal, B. L., & Amaral, D. G. (2000). Autism spectrum disorders. Neuron, 28(2), 355-363.