“Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. (…) Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih, pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde.
Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme, ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti (…). Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo.” Siniša Glavašević (“Priča za roditelje)
Gotovo sve što se čini unutar Udruge udomitelja Nada Ivanec radi naše je djece, ugrožene i osjetljive skupine. Nema dovoljno dobrog opisa kada neki naš težak dan uljepša neka njihova pošalica i radoznalost, kada im pomažemo da se trude za veće uspjehe, kada spoznaju svoje neotkrivene talente i prednosti. Navedeni tekst Siniše Glavaševića samo nam je poticaj da u tom ustrajemo i da osnažujući ih zajedno s njima gradimo bolje društvo sutra.